Iz utrobe uistinu specifične poetske imaginacije, u introvertiranoj šutnji ezoterije, rađa se Malo tijelo jutra mladog pjesnika Alena Galovića.
Tvrtko Vuković, ZG City Guide, 1994.
Slijed pjesama u zbirci brižljivo je planiran film sličica isječenih iz stvarnosti, složenih nježnošću ljubavne priče i neobičnošću pjesničkih slika. Tom osmišljenom cjelinom Galović je poentirao kod čitatelja kojima se pruža mogućnost čitanja poezije poput lirski nadahnuta romana.
Sanja Viduka, Vjesnik, 1994.
Alen Galović u zbirci “Malo tijelo jutra” iskustvo svakodnevnoga življenja pretvara u predmet pjevanja. Trenutačnost i brzo smjenjivanje slika, te raznorodnost evidencija koje uvodi u pjesmu s jednakim žarom imitiraju svakodnevnogovornu frazu, izražajna sredstva i postupke različitih medija te recentne pjesničke idiolekte.
Krešimir Bagić, Dubrovnik, 1994.
Doista, pjesme u prozi, nazovimo ih i lirskim zapisima, imaju svoju budućnost u hrvatskom pjesništvu. Svakako s pjesnicima kao što je Alen Galović. Kod njega kao da se u jednoj, mirnoj gesti stekao onaj interes na intermedijalna i intertekstualna područja koja su donedavno bila malne poštapalicom velike većine mlađih književnih kritičara u Hrvatskoj, a i šire.
Miloš Đurđević, Forum, 1994.